„Djeca vide čaroliju zato što je traže.”

(Christopher Moore) 

Ovoga ponedjeljka, 5. ožujka, dječja se pjesma orila
vrtićem. „Čupko, Čupko, klaun to sam ja!
Čupko, Čupko, mene svatko zna!“ Pogađate tko je tome razlog? Naravno da
klaun Čupko! Svojim je posjetom razveselio četrdesetak djece iz redovnoga
programa te programa predškole, izvodeći im predstavu pod nazivom Mama, tata i ja. Malo je reći kako su je
djeca pratila s iskrenom radoznalošću, vedrinom i zadovoljstvom. Predstava je
osim zabavnog sadržavala i edukativni karakter, s osobitim naglaskom na
sigurnosnim te društveno prihvatljivim ponašanjima. Međutim, njezina je velika
prednost bila upravo u aktivnome sudjelovanju djece i uspostavi komunikacije
između njih kao publike i klauna kao glumca. Na pitanja su odgovarala kao pravi
znanci, a prijedlozi rješenja problema bili su domišljati, kreativni i
inspirativni, kao u znanstvenika. Jednom kada je došao kraj, jedni su imali
pregršt energije za još predstave, dok su drugi željeli što prije prenijeti svoje
dojmove u crtež i igru. Kako god, iako je Čupko otišao, njegova se pjesma i
dalje provlačila hodnicima, sobama, čak i dvorištem dječjega vrtića. „Čupko, Čupko, klaun to sam ja! Čupko,
Čupko, mene svatko zna!“ A kako je svako dijete dobilo svoj CD, pjesma će
se zasigurno proširiti i na obiteljske domove.

 

P.S. Kako riječi nikada ne mogu u potpunosti prenijeti
dojmove, pogledajte fotografije i uvjerite se sami što znači dječja sreća.