KAPELA SV. WOFGANGA


Kapela sv. Wolfganga (924-994), u Vukovoju iznad Klenovnika, najstariji sakralni objekt klenovničke župe iz. 1508. , a 2008. je proslavljena 500. obljetnica izgradnje (1508.-2008). Kapela se ubraja među umjetnički i arhitektonski najzanimljivije sakralne objekte u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Kapela na Vukovoju starija je čak i od kapelice Sv. Antuna Padovanskog u dvorcu grofova Drašković. Kapelu je 1508. godine dao sagraditi grof Ivan Gyulaj Trakošćanski, a posvećena je sv. Wolfgangu Regensburškom, biskupu i zaštitniku Bavarske, omiljenom svecu tamošnjega vjerničkoga puka. Građevinski, ona označava kraj srednjega vijeka i početak novoga doba, te nam pokazuje kult širenja sveca sv. Volfganga, ali i širenje kulture srednje Europe prema jugu, sve do ovog područja. Ona je i pokazatelj da je Klenovnik nekada pripadao tom dijelu svijeta. Ujedno je i to najjužnija kapela u Europi posvećena tomu svecu, kojeg već stoljećima štuje i narod klenovničkoga kraja. Vjernici Klenovnika i šire okolice hodočaste k Vuku i mole za pomoć kod raznih bolesti i nevolja. Zabilježeno je da se sv. Wolfgangu utječu pastiri, lađari, drvodjelje, rudari, stolari, kipari, čak i nevini zatvorenici, a narod je od toga sveca tražio zdravlje za razne boljke – u nogama, kostima, od raznih upala, krvarenja, kožnih bolesti, molio se protiv neplodnosti, za oštećenu djecu, tražio utjehu kod rođenja mrtvorođenčadi… Kapela sv. Wolfganga, ili kako se toga sveca u narodu naziva - sv. Vuk, ili Bolhnik, jednobrodna je kasnogotička građevina s trostraničnim svetištem duljine 14.35 m, širine 8 m i visine iznutra 6.90 m, nadsvođena u istoj visini s dva polja križnog svoda. Gotička rebra svoda počivaju na konzolama, od kojih jedna nosi natpis godine gradnje 1508. godine.

Kapela sv. Wofganga

Kapela sv. Wofganga


Crkva ima zašiljeni gotički ulaz na glavnom pročelju ispod zvonika, na kojem se nalazi i plemički grb obitelji Gyulaj. Natpis na konzoli luka s oznakom 1508. godine upućuje da ju je dao graditi Ivan Gyulay, čiji je sin Wolfgang bio zagrebački biskup od 1548. do 1550. godine. Kapela je opasana zidanom kamenom ogradom - cinktorom, fortifikacijskoga karaktera sa strijelnicama, koja je sada potpuno obnovljena. Prva zabilježena obnova kapele, prema natpisu ispod kora, datira iz 1616. godine, a potaknuo ju je i donirao Nikola Drašković, tada nakon obitelji Gyulaj, novi vlasnik Klenovnika. Kapela ima vrijedan inventar. Glavni oltar je podignut 1650. godine. Na oltarnoj slici prikazan je sv. Wolfgang, obučen u biskupski ornat, kako u lijevoj ruci drži maketu crkve, a desna mu je uzdignuta na blagoslov. Pred njim u podnožju leži bolesnik - padavičar, a s lijeve strane kleči muškarac u molitvi za pomoć. Godine 1674. postavili su članovi bratovštine sv. Vuka, iz obližnjeg zaseoka Pintarići, pobočni oltar Blažene Djevice Marije s Djetetom Isusom. Oko 1745. godine, kapela je dobila drvenu, marmoriziranu propovjedaonicu s kipovima evanđelista na stranicama govornice i Bogom Ocem na vrhu baldahina. Zahvaljujući kontinuiranoj višegodišnjoj brizi Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Konzervatorskom odjelu u Varaždinu te stručnom vodstvu mr. Davorina Stepinca iz Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba kapela sv. Volfganga u građevinskom dijelu obnovljena je u potpunosti, a slijedi restauracija vrijednih baroknih oltara i propovjedaonice te revitalizacija Marijina puta. Već svojim smještajem na zaravanku pitoma brijega i na 473 metra nadmorske visine, kapela sv. Vuka zadnjih je desetljeća ponovno veoma privlačno mjesto za vjernike i izletnike, ljubitelje prirodnih ljepota ovoga jedinstvenog krajolika te znalce i ljubitelje povijesno-umjetničke baštine. Gospodin Izidor Gladović Žiga pokrenuo je inicijativu za ponovno oživljavanje Bratovštine sv. Volfganga, koju su mještani zaselka Pintarići osnovali 1674. godine. Kako svjedoči zapis na pobočnom oltaru sv. Marije u kapeli sv. Volfganga, skupina seljaka iz obližnjeg zaselka Pintarići učlanjena u Bratovštinu sv. Volfganga dala je podići oltar 1674. godine. Cilj buduće bratovštine bio bi oživljavanje povijesne i vjerske baštine vezane uz kapelu sv. Volfganga, Marijin put te običaje klenovničkoga kraja.

PINTARIĆEVO RASPELO


Blagoslov obnovljenog raspela uz cestu Ivanec-Klenovnik, ispod kuća obitelji Pintarić i Smoljak u naselju Lipovnik, predvodit će u prigodi 70. obljetnice postavljanja križa, direktor Glasa Koncila Nedjeljko Pintarić u ponedjeljak 30. lipnja 2008. u 19 sati. Križ je podigao Andrija Pintarić, koji se u vihoru Prvoga svjetskog rata zavjetovao da će ako preživi i živ se iz zarobljeništva u Rusiji vrati svojoj obitelji, podići raspelo. Kupivši dvadesetih godina XX. stoljeća zemljište na Lipovniku, kamo se preselio od Pintarića u Vukovoju, najprije je otišao u Ameriku da bi mogao isplatiti kupljenu zemlju. U zahvalu Bogu za sve što mu se u životu i obitelji ostvarilo podigao je 1938. godine raspelo. Pod nerazjašnjenim okolnostima korpus (tijelo Kristovo) je pod okriljem noći i uz pomoć bezbožnih ruku nestao 1986. godine. Godine 1989. obitelj Pintarić pribavila je novi korpus od Marka Lazara koji je želio podići raspelo na mjestu gdje su mu za vrijeme Drugoga svjetskog rata čerkezi ubili sina. Međutim, zbog ondašnjega ateističkog komunističkog režima ta mu se želja nije ostvarila. Obnovljeno Pintarićevno raspelo blagoslovio je 1989. godine klenovnički župnik Stanko Havaić. Kako je zemljište po nasljedstvu i kasnijoj prodaji danas u vlasništvu obitelji Smoljak, sedamdesetgodišnje raspelo danas je zajednička briga obitelji Smoljak i Pintarić. Korpus je obnovila dipl. restaurator-konzervator Maja Reberski iz Zagreba te izradila prigodnu dokumentaciju. Obnova "Pintarićevog raspela" poticaj je i drugim naseljima u župi Presvetoga Trojstva u Klenovniku da brižno čuvaju sakralne objekte, raspela krajputaše i pilove u svojoj sredini jer svaki od njih ima svoju priču nastanka i trajanja te je svjedok vremena i životnih sudbina.